Što je mikoriza

Mikoriza je skupina gljiva koje u prirodi žive u simbiozi na korijenima svih biljaka (osim kupusnjača). Doslovni prijevod bi bio „gljivino korijenje“. Postoji dvije osnovne vrste mikorize – ektomikoriza za drvenaste biljke i endomikoriza za zeljaste biljke. Endomikoriza će imati zanemariv učinak na drvenaste biljke kao što je paulovnija.

Ektomikorize svojim tankim hifama (puno tanje od korijenovih dlačica) fizički povećavaju površinu korijena u nekim slučajevima čak i više stotina puta te ulaze u najsitnije pore zemlje. Time olakšavaju upijanje vode i hranjivih tvari iz tla. Apsorbira višak vode iz tla i predaje ju stablu u sušnom razdoblju. Također složenije spojeve u tlu, koje biljka ne može iskoristiti, razgrađuju na jednostavnije, slične onima u NPK gnojivima. Takve oblike hranjivih tvari tada biljke mogu koristiti. Dakako da to donosi prednost u lakšem ukorijenjivanju, brzini rasta i razvoja drvne mase.

Izlučuju hormon rasta koji potiču korijen i stablo na rast, zatim enzime koji stablu osiguravaju minerale iz kompliciranih organskih spojeva, te proizvode neke oblike prirodnih antibiotika koji mogu pomoći stablu da se zaštiti od patogenih gljiva i bakterija.

Ektomikoriza formira gusti omotač hifa oko korijena. Urastaju u srž korijena, ali ne probijaju njegove stanice, nego rade mrežu u međustaničnom prostoru. Raste zajedno s korijenom i cijelog ga pokrivaju. Nisu potrebne naknadne mikorizacije.

Ektomikoriza je najbolje prirodno rješenje za povećanje prinosa drvne mase. Također smanjuje ukupnu potrebu za navodnjavanje i dohranjivanje (gnojenje).

Primjena ektomikorize

Ektomikorizu koju mi koristimo ekstrahirana (preuzeta) je s korijena paulovnija koje rastu u prirodi i nastala je u suradnji s najjačim europskim laboratorijem na tom području iz Poljske.

Postupkom mikorizacije vratili smo kotač evolucije u vrijeme prije no što ju je čovjek uništio svojom intenzivnom poljoprivredom. U takvoj intenzivnoj poljoprivredi cilj je „očistiti“ tlo od svega (gotovo sterilizirati) svim mogućim kemijskim preparatima i agrotehničkim mjerama. Naravno da tada morate kupovati znatno više umjetnih gnojiva i trošiti na ono što je priroda nekad radila sama.

Htjeli smo znanstveno dokazali prednosti ektomikorize kod uzgoja paulovnija. Tako smo u suradnji s doc.dr.sc. Damirom Drvodelićem, posadili pokusno polje paulovnije.

Pokusno polje paulovnije sastoji se od redova kontrolne skupine paulovnija koje nisu mikorizirane, zatim redova mikoriziranih paulovnija te redovi mikoriziranih paulovnija koji su dodatno dohranjivani.

Redovi su dovoljno udaljeni (8 metara) kako ne bi postojala mogućnost širenja mikorize na kontrolnu skupinu. Sve su paulovnije imale iste uvjete (ista obrada i kvaliteta tla, isto vrijeme sadnje, jednako navodnjavanje…).

Rezultati pokusa

Kontrolna skupina je pokazala kolika je razlika u rastu paulovnija koje na korijenu nemaju mikorizu od onih koje su mikorizirane.

Rezultati su i više nego očiti. Kontrolna skupina bez mikorize imala je prosječan rast od oko 1,8 do 2,2m, dok su paulovnije s mikorizom rasle u prosjeku više od 3m. Također je promjer debla te broj i veličina listova bio na strani mikoriziranih paulovnija.

Skupina koja je osim mikorize dodatno bila dohranjivana nije pokazala napredak u odnosu na skupinu s mikorizom bez dodatne dohrane. To znači da je paulovnija s mikorizom iz tla izvlačila dovoljno hranjivog materijala i bez dodatnog gnojenja.

Shodno tome mi smo mikorizirali svoje vlastite nasade kao i sve sadnice i jednogodišnje korijene koji su u našoj ponudi.